Šestorica najhrabrijih Maratonca zaputila se tog lijepog nedeljnog jutra u sam cik zore za Pakrac! Donosimo doživljaje koje je proživio Ivica Mezak:Između mene i Branea je pao dogovor da krenemo što je ranije moguće jer je Pakrac dalekooo... U ranih pola 5h ujutro svi su bili na broju na dogovorenom mjestu! Brže-bolje smo poslagali bajkove u auto kojeg nam je velikodušno dal naš precednik i gas za Pakrac! Ko i inače predvodil sam povorku s Acijem koji je bil navigator, a u autu iza su spali Zoki, Dino, Luka i Brane za volanom! Lijepo jutro je obečavalo odlično vrijeme trke! Nakon ravna 2h vožnje stižemo u Pakrac, parkiramo na parkingu od gradske tržnice i gledamo di je tko!
Malo poslije 7h počeli su stizati organizatori, a do toga je ekipa Maratonaca tamanila gablece kaj da nismo 3 dana ništ jeli! Počeli su stizati ljudi, razni klubovi i ekipe, pakring se ubrzo napunil! Start je bil predviđen u 10h i mi smo do tog vremena već svi bili dobro debelo spremni i puni elana! Sudac u 10h označava start! Vožnja gradom pod policijskom pratnjom nekih 3-4 km koju sačinjava nekih 200-tinjak natjecatelja! Kraj asfalta, leteći start, rock&roll je počeo! To je trebalo doživjeti, toliko bajkera kad je pojurilo niz dol svi puni snage i nabrijani do srži!
Ja sam jedva u toj strci pratil cestu-put isprijed sebe! Trabalo je dosta vremena da se malo formira kolona a za to je idealno poslužil uspon koji nije bio baš blag i kratak. Prva polovica maratona čista uživancija, predivan okoliš, odlični singletraci po šumi, grupica koja se može lijepo pratiti! Važno je reči da nije bilo baš dijela gdje bi se čovjek mogel malo opustiti i odmoriti. Trebalo je doslovno "derati" po pedalama jer se je nabacil jak tempo na poprilično teškoj stazi. Već nakon nekih 2,5h vožnje oduševljenje mi je gotovo splasnulo. Počela je druga polovica staze... Duuuugi usponi, iza kojih odmah slijede još duži i poprilično strmi spustevi, tehnički jako zahtjevni! Blato i potoci, kamenje, korijenje... Mislim da se na daleko moglo u zraku osjetiti miris spaljenih kočnica. Ja osobno već nisam mogel klačiti, počeli su me loviti grčevi u nogama, taman kad misliš da ćeš se odmoriti na spustu, kad ono još gore! Trese bajk na sve strane radi hupsera, korenja, kamenja... boli vrat, boli guzica, nemogu više sjediti na biciklu, bole ruke od držanja volana, psihičko stanje na rubu odustajanja! Jednom riječju strava! Prvi puta da sa jedva čekao uspon da se malo odmorim i kad je došao, onda me ubio do kraja!
Ljudi su masovno izmoreni gurali bicikle nizbrdo-uzbrdo... cijelo vrijeme mi je glavom išla misao, nikad više na taj maraton! Klačim, klačim, nikako doći do oznake 10 km do cilja iako Polar kaže drukčije-manje, to me psihički ubijalo... ali nisam računao onaj početni asfalt i pratnju do letećeg starta! Uopće više nisam ništ znao, zašto, gdje, zbog čega... u glavi se sve izmješalo pobrkalo, jedino sam želio ugledati tu oznaku 10 km!!! ...jer sam znao da staza završava spustem i to malo pitomijim za voziti! Kad sam konačno ugledao oznaku, sve se promjenilo! Noge su počele jače tiskati pedale, pojačavao sam svaki kilometar, počeo sam prestizati ljude koji su me negdje davno prije ostavili iza sebe! To mi je najviše od svega dalo snage da do kraja držim isti tempo i još pojačavam! Konačno posljednji spust prije cilja, oznaka 5 km, sve više ljudi sustižem, prelazim na spustu i radim prednost... nije mi uopće bilo važno dal budem pao gdje, ma sam gas, samo drži tempo - cilj je sve bliže!
Neopisivi je osjećaj nakon 5h klačenja predivnim Psunjem prema kojem ću uvijek imati veliku dozu strahopoštovanja, ugledati oznaku 1 km! Ulazak u cilj, uopće nesvjesno, sve boli ali je gotovo! Predivan osjećaj i napokon odmor! Za 10-ak minuta dolazim k sebi i svi zajedno se spuštamo na početno mjesto okupljanja, pa na pranje i ručak! Samo kaj smo započeli slagati bicikle u auto, spustil se pljusak pa nas je malo smočil za to vrijeme dok se nismo spakirali. Ručak je bil ok, ma sve bi pojel nakon 5h klačenja! Najljepša stvar - imamo prvo mjesto! Dino na postolju, 1. junior! Odmah je sve bilo lakše. Dino svaka čast!!! Trud i trening su se isplatili!
Rekao sam nikad više na ovaj maraton, ali već bi me sad netko jako lagano nagovorio da ponovim sve to, a gdje je još godina dana!
Kapa dolje svima koji su ovo odvozili, oni znaju o čemu pričam!
Dodaj u favorite (106) | Pregleda: 1066 | E-mail Komentari (3) |
 |
Samo registrirani korisnici mogu pisati komentare.
Molimo Vas da se logirate ili registrirate.